Kazališna grupa de facto:
BOLI KOLO
Inspirirano dramskim tekstom Dimitrija Kokanova
Koreografija: Petra Hrašćanec
Dramaturgija: Saša Božić
Plešu: Ema Crnić, Una Štalcar-Furač, Damir Klemenić, Šimun Stankov
Scena i kostimi: Tina Gverović
Svjetlo: Saša Fistrić
Glazba: Nenad Sinkauz
Producenti: Ivan Mrđen i Mario Gigović
Produkcija: kazališna grupa de facto
Projekt je podržan sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske
Kako i na koji način prepoznajemo kolovođu, kako danas vježbati zajednicu, je li tradicija samo neodgonetljiva okamina, što je naše naslijeđe, neka su od pitanja koje postavlja nova plesna predstava Petre Hrašćanec i Saše Božića: Boli kolo. Koreografija za predstavu nastala je kao produkt istraživanja folklorne i tradicijske građe, praćenjem obrazaca ritualnih modela ponašanja u suvremenom društvu.
Kako se ljudska zajednica razvijala tijekom povijesti, tako su se s koljena na koljeno prenosili običaji vezani uz svakodnevni život, godišnja događanja, ali i osnovne djelatnosti koje su autohtonom stanovništvu omogućile opstanak, preživljavanje i postupni napredak. Tradicijski običaji prenošeni iz generacije u generaciju postupno postaju uzorak ponašanja, življenja i djelovanja, ali i sastavni dio kulturnoga identiteta pojedine lokalne ili šire zajednice. U današnje vrijeme kad su procesi urbanizacije i industrijalizacije ubrzali životne ritmove i bitno utjecali na nestajanje starijih slojeva tradicionalne kulture, gotovo više nije moguće pronaći trag tradicionalnih slojeva kulture, izvan sigurnih formata izvedbe folklora. Koreografski materijal razvijan je na principu dekonstrukcije i uslojavanja tradicijski prepoznatljivih motiva folklora, istražujući pri tom načine na koji ti prepoznatljivi motivi upošljavaju uobičajene obrasce plesanja zajedno unutar neke izvedbe. Današnja folklorna izvedba uvijek je mišljena za publiku; Boli kolo folklor paradoksalno suprostavlja suvremenom plesu (načinom izvedbe) ali ga i vraća u njegovo izvorno polje: djelovanje u zajednici. Ritualni obrasci, zazivanja plodnosti, jednostavna udvaranja plutaju u bizarnom pokušaju ponovnog vježbanja zajedništva.
de facto Theatre Company:
ACHING WHEEL
Inspired by the theatre script by Dimitrije Kokanov
Choreography: Petra Hrašćanec
Dramaturgy: Saša Božić
Dancers: Ema Crnić, Una Štalcar-Furač, Damir Klemenić, Šimun Stankov
Stage and costume design: Tina Gverović
Lighting: Saša Fistrić
Music: Nenad Sinkauz
Producers: Ivan Mrđen and Mario Gigović
Produced by: de facto Theatre Company
The project if funded by the Croatian Ministry of Culture.
How and in what way do we recognize the leadringer, how do we exercise a community, is tradition only an undecipherable fossil, what is our heritage – those are some of the questions raised by the new dance performance by Petra Hrašćanec and Saša Božić titled Aching Wheel. The choreography emerged as the product of researching folk and traditional heritage and tracing back different patterns of ritual behavioural models found in our contemporary society.
As the human community had been developing throughout history, customs related to everyday life, annual events or basic activities ensuring survival and gradual progress were passed from one generation to another. Those traditional customs passed from one generation to another have gradually turned into behavioural patterns and ways of living and acting but they also make an integral part of cultural identity of a particular local or broader community. Nowadays, when urbanisation and industrialisation processes have accelerated up the rhythm of life and made a significant impact on disappearance of older layers of traditional culture, outside of fixed formats of folklore performance. Choreographic material was developed on the principle of deconstruction and insertion of traditionally recognizable folklore motifs at the same time examining different ways such recognizable motifs activate common dance patterns combined within a performance. Present day folklore performances are always created for the audience; paradoxically, Aching Wheeljuxtaposes folklore and contemporary dance (in the performing manner) but it also takes it back to its original field: an activity on the community level. Ritual patterns, fertility invocations, and simple courting float in a bizarre attempt to exercise togetherness again.
